Izvornik i prijevod Novog zavjeta 1184 str

Izvornik i prijevod Novog zavjeta 1184 str

Novi zavjet s narodnim prijevodom. Odgovoran, temeljit i originalan pokušaj tumačenja teških odlomaka Svetog pisma.

Njegov učenjak hvali Boga što može uživati ​​u ovom poslu.

Tekstovi i tumačenje teologa i filologa Nikolaosa I. Sotiropulosa.

Na početku knjige pod nazivom Novi zavet nalaze se četiri jevanđelja: Matej, Marko,

Po Luki i po Jovanu, koji pripovedaju glavne tačke života i učenja Isusa Hrista, pri čemu su najvažniji događaji Njegovo raspeće i vaskrsenje.

Drevna riječ "jevanđelje" znači "dobra vijest" i nalazi se na početku Markova jevanđelja, koje počinje frazom: "početak jevanđelja Isusa Krista, sina Božjeg".

U stvari, postoji jevanđelje: jevanđelje Isusa Hrista, odnosno radosna vijest da je Sin Božji postao čovjek, da bi svakog čovjeka učinio sinom Božjim.

Zato su kršćani četiri knjige, koje pripovijedaju o događajima iz Hristovog zemaljskog života i djelovanja, nazvali jevanđeljima.

Stoga, pošto postoji samo jedno jevanđelje, jevanđelje Isusa Hrista, koje je međutim napisano u četiri različita oblika, zato ne kažemo

"jevanđelje po Mateju", "Markovo", "po Luki" i "Jovanovu", ali "jevanđelje po Mateju" (tj. Hristovo jevanđelje, po Mateju = po Mateju)

"po Marku", "po Luki" i "po Jovanu".

Ove četiri knjige se takođe nazivaju "četvorostruko jevanđelje" ili "kvadrijevanđelje".

Najstarije od četiri jevanđelja je Markovo. Sveti jevanđelist Marko je bio učenik apostola Petra, a njegova majka bila je učenica Gospodnja.

U njenoj kući, pedeset dana nakon Hristovog vaskrsenja, desio se silazak Duha Svetoga, a verovatno je tu bila i Tajna večera.

Marko je, kao dijete, morao poznavati Krista i vjerovatno je "mladi" koji je tajno slijedio Krista i učenike

Nakon Posljednje večere umotan u čaršav i vidio hapšenje Gospoda u Getsemanskom vrtu.

Sam Marko to spominje u 14. poglavlju Jevanđelja po Marku, u stihovima 51-52.

Evanđelist Matej je jedan od 12 apostola i za pisanje evanđelja jasno je da je kao izvor koristio i Marka, kojem je dodao i svoje podatke, počevši od Hristovog rođenja.

Njegovo jevanđelje je napisano kao drugo, ali je prvo ušlo u zbirku Novog zaveta, jer počinje da priča priču o Isusu Hristu, ne samo od Njegovog rođenja, već iz spiska Njegovih predaka (Njegova genealogija);

što je bilo neophodno da bi njegovi jevrejski čitaoci shvatili da je Isus bio pravi Jevrej, a ne neko nepoznatog porekla.

Naravno, preci koje spominje Sveti Matej su preci svetog Josipa, zaručnika Djevice Marije, ali od Josipovog djeda i nazad, pa do Abrahama, oni su i preci Djevice Marije, odnosno Krista.

Evanđelist Luka bio je ljekar, blizak prijatelj i saradnik apostola Pavla.

Možda je bio i Pavlov učenik. Ali, prema jednom mišljenju, on je bio jedan od 70 Hristovih učenika, koje sam Luka pominje u 10. poglavlju Jevanđelja po Luki,

a možda je čak i jedan od dvojice apostola koji su susreli Gospoda nakon Njegovog vaskrsenja na putu za Emaus, što Luka takođe pominje u poslednjem poglavlju svoje knjige.

Sveti Luka je kao izvore koristio Jevanđelje po Marku i Jevanđelje po Mateju, ali ga je dopunio sa dosta podataka, čime se priča o Hristu počinje vrlo rano,

od Navještenja Bogorodice, pa i dalje od trudnoće svete Jelisavete, majke svetog Jovana Preteče.

Luka je jevanđelist koji daje najviše podataka o Bogorodici i Gospodnjem djetinjstvu, a filolozi smatraju da je upoznao Djevicu Mariju i dobio informacije od nje.

Drevna tradicija Crkve kaže da je Sveti Luka prvi naslikao Djevicu Mariju i Njen sveti lik je ostao u istoriji od nekih njenih drevnih ikona, koje je naslikao jevanđelist Luka.

Evanđelist Jovan je jedan od 12 učenika Gospodnjih i zaista najmlađi, prema kojima je Gospod, čini se, pokazao nešto povećanu naklonost i zaštitu.

Zato je, kako sam Jovan piše, bio „ljubljeni učenik“ Isusov.

Sveti Jovan je jevanđelje napisao nakon ostala tri jevanđelista i čini se da je želeo da dovrši njihove sopstvene pripovetke, zbog čega uglavnom pripoveda epizode koje nedostaju u ostala tri jevanđelja.

Jevanđelje po Jovanu je napisano na filozofski način, jer je verovatno bilo upućeno čitaocima sa filozofskim obrazovanjem.

Svoje pripovedanje (kao Marko) počinje od krštenja Hristovog, odnosno kada Gospod ima oko 30 godina,

iako u prologu jevanđelja Jovan daje neke veoma važne podatke o Hristovom božanstvu, o Njegovom predvečnom postojanju blizu Boga Oca i o Njegovoj misiji u svetu.

Ondje Krista naziva "Riječju" i "Jedinorođenim Sinom" Božjim, imenima s dubokim značenjem, koja igraju ključnu ulogu u učenju Crkve o Njemu.

Zato se jevanđelist Jovan naziva „Sveti Jovan Bogoslov“.

B) Djela apostolska

Nakon Jevanđelja po Jovanu, u Novom zavetu postoji knjiga koja se zove Dela apostolska. Njegov autor je sveti jevanđelist Luka i nastavak je Jevanđelja po Luki.

U ovoj knjizi Luka priča o apostolima, odnosno Hristovim učenicima, počevši od Njegovog vaznesenja i nastavljajući do Pedesetnice, odnosno silaska Duha Svetoga,

koji je prosvetlio apostole pedeset dana posle vaskrsenja Hristovog (zato se i zove "pedeseti", tj. 50. dan), i nastavlja sa pustolovinama prvih hrišćana,

objašnjavajući njihov divan način života, koji je bio pun vjere, ljubavi i samopožrtvovanja.

On govori o mučeničkoj smrti Svetog Stefana, o pokajanju apostola Pavla (koji je od smrtnog neprijatelja hrišćana postao apostol Hristov,

nakon šokantne vizije božanske svjetlosti) i konačno prepričava Pavlovu borbu da proširi poruku Isusa Krista svim narodima,

sve dok ne bude u opasnosti da ga Jevreji ubiju, a Rimljani ga konačno zatvore i dovedu u Rim, da mu sudi kao izgredniku na carevom sudu.

Djela apostolska (poput jevanđelja) su fascinantna knjiga, sa mnogo pouka,

čije proučavanje će nam pomoći da shvatimo zašto se mnoge stvari u kršćanstvu rade na ovaj ili onaj način, počevši od vremena apostola i prvih kršćana.

C) Pisma apostola

Nakon Djela apostolskih, u Novom zavjetu postoje pisma,

odnosno pisma koja su neki od svetih apostola slali raznim zajednicama ranih kršćana („mjesne crkve“, kako mi kažemo, tj. skupovi kršćana u raznim gradovima) ili osobama.

Ove poslanice su važne, jer se odnose na skoro sva pitanja moralnog i duhovnog života, kao i na važna teološka pitanja o tome ko je bio Isus Hrist i kakva je bila Njegova misija u svetu.

Pisma apostola su, drugim riječima, neophodan putokaz za čovjeka, u njegovom pokušaju da se približi Bogu.

Apostoli su pisali druga pisma, ali Novi zavjet uključuje ona koja su preživjela.

Tako imamo 14 pisama apostola Pavla, 2 apostola Petra, 3 jevanđeliste Jovana, jedno svetog Jakova brata i jedno apostola Jude (ne Iskariota, koji je izdao Hrista).

Ovaj Jakov i Juda su dva takozvana "braća Gospodnja", odnosno sinovi svetog Josipa od njegove prve žene, koja je usnula prije nego što je bio zaručen za Bogorodicu.

14 poslanica apostola Pavla su: Rimljanima, 1. i 2. poslanica Korinćanima (tj. XNUMX. i XNUMX. poslanica prvim kršćanima u Korintu),

Galatima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima (u gradu Kolosi u Maloj Aziji), XNUMX. i XNUMX. Solunjanima, XNUMX. i XNUMX. Timoteju, Titonu, Filimonu i Jevrejima.

Pisma ostalih apostola okarakterizirana su kao "katolička", tj. "univerzalna", univerzalna (to znači riječ "katolički", mnogo prije nego što ju je sadašnja Rimokatolička crkva usvojila kao ime).

U božanskoj liturgiji i u drugim kršćanskim obredima, kada kantor čita Apostola (prije nego što svećenik pročita Jevanđelje), to je odlomak iz nekog pisma apostola (uglavnom apostola Pavla) ili iz Djela apostolskih.

D) Apokalipsa Svetog Jovana

Novi zavjet i cijela Biblija završavaju Jovanovom apokalipsom.

To je veliko i složeno viđenje, koje je video sveti apostol i jevanđelist Jovan, kada je bio star i prognan od Rimljana na ostrvo Patmos.

U stvari, to je "Otkrivenje Isusa Hrista", dato ljudima preko Jovana. Prema predanju, Jovan je opisao ono što je video, a njegov učenik, sveti Prohor, je to zapisao.

Apokalipsa sadrži sedam pisama Isusa Hrista sedam maloazijskih hrišćanskih zajednica, a zatim kroz neku vrstu nebeske liturgije, u kojoj učestvuju anđeli, ljudi i on sam

Hristu, u simboličnom obliku žrtvovanog jagnjeta, data su proročanstva o mnogim događajima,

koji kulminiraju Drugim dolaskom Gospodnjim, vaskrsenjem mrtvih i opisom budućeg raja i vječnog života ljudi.

Centralno u Apokalipsi je borba kršćana protiv Antihrista ("Zvijeri", kako ga on karakterizira),

odnosno poslednji demonski kosmokrator (verovatno neće biti političar, već nosilac ekonomske moći),

da će ga ljudi obožavati kao boga i da će ubiti svakoga ko ga ne obožava.

Antihrist će pasti s vlasti velikim ratom, Armagedonom, i intervencijom samog Hrista.

Iako je većina događaja opisanih u Apokalipsi dramatična, njena poruka je optimistična i ohrabrujuća: na kraju će Krist pobijediti, dok će Zlo, đavo i njegovi saradnici, biti poraženi i zauvijek neutralizirani.

Mrtvi će uskrsnuti, a oni koji će biti "upisani u knjigu života" jer su bili vjerni i čestiti,

oni će živeti u carstvu Božijem, to jest na nebu. Ali neki (nepokajane sluge laži, korupcije i đavola) neće ući u raj, nego u pakao.

Otkrivenje je nemoguće sa sigurnošću protumačiti. Sadrži snažan simbolički element, za koji ne možemo tačno znati kakvim će događajima biti verifikovan.

Možemo razumjeti samo opšte stvari, uz pomoć jevanđelja i pisama apostola, gdje Gospod i apostoli

oni daju neke dodatne informacije o Antihristu, Drugom dolasku, vaskrsenju mrtvih i vječnom životu.

Prigovori sumnje u Novi Zavet i ODGOVORI ZLOM.

Kada je Novi zavjet napisan i kada je ustanovljen u Crkvi?

Imamo pouzdane dokaze da su jevanđelja po Mateju, Marku i Luki napisana najkasnije oko 60. godine nove ere.

Ovaj element dobijamo iz knjige Dela apostolska, koja se takođe nalazi u Novom zavetu, posle četiri jevanđelja.

Dela apostolska je napisao jevanđelist Luka i započinju svoje pripovedanje tačno tamo gde se završava Lukenovo jevanđelje.

Dakle, Dela su morala biti napisana oko 60. godine nove ere, jer ne spominju važne događaje u istoriji ranih hrišćana koji su se desili nakon 60. godine nove ere,

kao što je kamenovanje do smrti Svetog Jakova, brata Božjeg (62. n.e.) i mučeništvo svetih apostola Petra i Pavla (oko 65. godine nove ere), kao ni razaranje Jerusalima od strane Rimljana 70. godine nove ere.

Dakle, pošto su Dela apostolska nastavak Jevanđelja po Luki, jevanđelje je napisano ranije.

Ali po Luki je napisano nakon jevanđelja po Mateju i po Marku, jer sadrži čitave njihove dijelove.

Stoga su ova tri jevanđelja napisana najkasnije 60. godine nove ere. Drugim riječima, prvo jevanđelje je vjerovatno napisano 40. ili 50. godine nove ere, ali ne znamo kada.

Jevanđelje po Jovanu je napisano nekoliko godina ili nekoliko decenija kasnije. Prema jednom mišljenju, napisana je prije 70. godine nove ere.

Jer u poglavlju 5, stihu 2, on pominje Colympithra iz Bethesde koja je još postojala u njegovo vrijeme, dok su to mjesto, zajedno sa cijelim Jerusalimom, uništili Rimljani 70. godine nove ere.

Pisma apostola Jakova, Petra i Pavla napisana su naravno prije njihove mučeničke smrti, dakle prije 65. i 62. godine nove ere. respektivno.

Najstarije pismo apostola Pavla koje imamo smatra se 45. Solunjanima, koje datira oko XNUMX. godine nove ere.

Apokalipsa Jovanova smeštena je u godine 94-96.

To jest, u vrijeme progona kršćana od strane rimskog cara Domicijana, kada je apostol Jovan bio prognan na Patmos (Otkrivenje, 1. poglavlje, 9. stih)

Kada je napisan novi zavjet?

Prevod Novog zaveta

Novi zavjet pdf

Koji novi zavjet da kupim?

Novi zavjet Kolitsara

Knjiga Novog Zaveta

Tekst Novog zavjeta

Novi zavjet sa kratkim tumačenjem

Novozavjetna apostolska služba

Sa kratkom interpretacijom u osnovnoj školi

Testament Sa kratkim tumačenjem na

Novi zavjet Ukratko

NOVI ZAVJET SA KRATKIM TUMAČENJEM

Novi zavjet ukratko

Novi zavjet H

Novi zavjet

koda za uređivanje Novog zavjeta

Novi zavjet Sa kratkim tumačenjem

Šta jeste i šta

drugi deo toga

Stari i novi

Testament su napisali mnogi autori

napisao više urednika unutar

Novi zavjet su napisali mnogi