Petra i Pavla, 29. juna. Glavni apostoli
At slike naslikani su, dva apostola drže crkvu, koja je simbolično prikazana s malim vizantijskim hramom.
U zagrljaju dvojice apostola, kako to vidimo na njihovoj dobro poznatoj slici, v Crkva ona je projektovala spregu vere i dela, drugim rečima, videla je ove apostole kao simbol i tip svoje tradicije.
Zajednički praznik Petra i Pavla ustanovljen je 258. godine. 29. juna, kada je papa Siksto II prenosio njihove kosti u katakombu Svetog Sebastijana u Rimu.
Nekoliko riječi o apostolu Petru
Apostol Petar rođen je u Vitsaidi, blizu Genezaretskog jezera, gdje su on i njegov brat Andrija obavljali zanimanje ribara, zajedno sa još dvojicom apostola, Jakovom i Jovanom, sinovima Zebedejevim.
Znamo da je Petar bio oženjen jer je Hristos iscelio njegovu svekrvu. Vrlo je moguće da žena nije bila živa kada ga je Krist pozvao na apostolsku službu. U stvari, na svojim misionarskim putovanjima, Petar je sa sobom imao ne svoju ženu, već kršćansku sestru koja mu je služila.
Njegov poziv u apostolsku službu došao je postepeno. Petra je prvi upoznao s Kristom njegov brat Andrija.
U historiji prve Crkve Petar ponovo preuzima vodstvo u prvom administrativnom aktu apostola, kada je naložio zajedničkom skupu vjernika da izabere zamjenu Jude Iskariotskog.
Na dan Pedesetnice Petar je ponovo ustao sa ostalih jedanaest apostola i obratio se okupljenom mnoštvu kako bi 3.000.000 XNUMX XNUMX povjerovalo i krstilo se.
Nakon toga Petar je u Hramu izliječio hromog čovjeka, budući sa Jovanom, govorio je po drugi put mnoštvu.
Ovaj razlog je imao za posljedicu da je s Johnom odveden na konferenciju. Jevreji i zaista sadukeji su po drugi put uhapsili Petra i Jovana i zatvorili ih, samo da bi bili čudom oslobođeni.
Nakon duge turneje koja je započela iz Judeje tokom koje je Petar osnovao Antiohijsku crkvu i propovijedao, krstio i rukopolagao biskupe na raznim mjestima, nakon što je prvi put prošao Siciliju gdje je zaredio prve biskupe Sirakuze i Katanije, završio je u Rimu gdje je zaredio je Svetog Lina za prvog biskupa rimske prestonice.
Tamo je saznao da se planira njegovo hapšenje, zbog progona kršćana, te se stoga spremao napustiti grad.
Napuštajući Rim, vidio je Krista kako se kreće u suprotnom smjeru držeći krst.
Peter ga je, radoznao, upitao: "Gdje ćeš, Gospode?/Quo vadis, Domine?" a On mu je odgovorio: "Idem u Rim da ponovo budem razapet / Romam vado iterum crucifigi" Prax. SVEDOk bErIŠA – ODgOVOr: Tada je Petar shvatio da mora da izdrži mučenje i po povratku u Rim se predao.
Zapravo, tražio je da bude razapet naopačke, jer je smatrao da je nedostojan da podnese mučeništvo slično Hristovom. Poginuo je 29. juna 64. ili 67. godine na Neronovom hipodromu.
Nekoliko riječi o apostolu Pavlu
Apostol Pavle je, kako sam kaže, rođen u Tarzu, u Kilikiji, od jevrejskih roditelja iz Benjaminovog plemena (Rim. 16:1, Fil. 3:5). Njegov otac je bio rimski građanin što može značiti da je potjecao iz viših slojeva stanovništva Kilikije i da je možda bio farizej po vjerskim sklonostima.
Jevrejsko ime apostola bilo je Saul (Saulos), ali za njegove sugrađane izvan sinagoge on je bio Paulus (Paulus). Njegovo obrazovanje i odgoj bilo je strogo rabinsko i jevrejsko. Hebrejski je bio jezik kojim se govorio u njegovoj kući.
Od progonitelja kršćanstva nije preobraćen nagovorom apostola ili propovjednika nove vjere, nego neposredno od samog Krista koji ga je pozvao na evanđeosko djelo i na apostolsku službu.
Prema predanju, Pavlu je odrubljena glava bez prethodnog mučenja, jer je zakon zabranjivao mučenje rimskim građanima.