Vozdviženje Časnog Krsta, strogi post i carski običaj. 14. septembar.
Godine 326. AD the Sveta Helena otišla je u Jerusalim da se pokloni Svetoj zemlji i da zahvali Bogu na trijumfima njenog sina Konstantina Velikog.
Božanska revnost je, međutim, natjerala Svetu Jelenu da je počne istraživati nalaz Časnog krsta. Kada su otkrili Časni krst podigli su ga unutar hrama na visokom mjestu, da ga svi vide i poklone mu.
Tako za Spomen Vozdviženja Časnog Krsta postimo 14. septembra, jer je Krst Spomen muke Hristove.
Post na dan Vozdviženja Časnog i Živog Krsta je strog i jednako važan kao i na Veliki petak. Postimo radi oproštenja naših grijeha.
Takođe postimo od bilo kakvog grijeha.
Tokom vekova na dan proslave Krstovdana, sveštenici vernicima dele bosiljak, kako bi podsetili na put i mesto gde je pronađen Krst na kome je Hrist postradao.
Ovaj običaj je preovladao otkako je i sama Sveta Jelena otišla u Jerusalim i tražila da zna gdje je Krst zakopan. Ali nijedan hrišćanin nije znao kako da joj kaže. Oni koji su ga prije mnogo godina zakopali duboko u zemlju sada su umrli.
Jednog dana, dok je Sveta Jelena hodala poljem, zakoračila je na travu i odmah je vazduh ispunio slatki miris.
Miris je dolazio iz pogona na koji je gazio i odmah je zamolio radnike da kopaju baš tu. To je ipak bilo mjesto gdje je Krst sahranjen.
Biljka koja je postala referentna tačka nazvana je bosiljak i od tada se svake godine 14. septembra odaje počast.