Sveti Porfirije Kaufsokalivitis 1906. do 1991. život i svetost.
The Saint Porfirije Kauzokalivac bio je grčki jeromonah koji je živeo tokom 20. veka (1906-1991) i postao nadaleko poznat po svom životu i radu od malih nogu.
Proglašen je za svecaηpravoslavne crkve od Vaseljenske patrijaršije 27. novembar 2013
Sveti Porfirije je rođen 7. februara 1906. godine u selu Agios Ioannis u sadašnjoj opštini Taminai u Eviji. Njegovo svjetovno ime bilo je Evangelos Bairaktaris i od malih nogu pokazivao je priziv prema monaštvu.
Tako je sa 13 godina i tek završio drugi razred otišao u skit Agia Triado, poznatu „Kausokaliviju“ na Svetoj Gori.
Tamo je živeo narednih 6 godina, kao podređen dvojici starih monaha, uzevši ime Nikita.
Zatim je, zbog teške bolesti, bio primoran da se vrati u Eviju, gde se nastanio u Svetom manastiru Agios Charalambous iz Lefki Evije, u Avlonariju od Evije.
U dobi od 20 godina upoznao je sinajskog arhiepiskopa Porfirija, koji ga je, prepoznavši njegove duhovne darove, rukopoložio za starca, dajući mu ime po kojem će biti poznat.
U narednim godinama, pošto je manastir Agios Haralambous od Lefka postao ženski manastir, otac Porfirije se nastanio u manastiru Agios Nikolaos, u Ano Vatiji sadašnje opštine Amarynthia, takođe u Eviji.
Godine 1940., u dobi od 34 godine, preselio se u Atinu, gdje je 12. oktobra postavljen za vikara u crkvi Agios Gerasimos, u Atinskoj poliklinici u Omoniji.
Dana 16. marta 1970. godine, pošto je napunio 35 godina, primio je malu penziju od Fonda za osiguranje helenskog sveštenstva i napustio je funkciju vikara Agios Gerasimosa.
Ali nastavio je da nudi svoje usluge sve do 1973. godine.
Te godine je napustio Atinu da bi se prvo nastanio u Agios Nikolaosu, u Kalisiji (današnja Kalitea) u Penteliju i nakon nekoliko godina u Milesi u Malakasi.
Tamo je sagradio Svetu svetinju Preobraženja Spasova.
Stekao je značajnu slavu i mnogi bhakte su ga posjećivali u mjestu njegovog prebivališta.
Novembra 1991. otišao je u svoju staru ćeliju, u Kavsokaliviju na Svetoj Gori, gde je i prespavao 2. decembra iste godine.
Uvršten u Svetu knjigu Pravoslavne Crkve, od strane Svetog Sinoda Vaseljenske Patrijaršije, na svom sastanku održanom 27. novembra 2013.